MILO, A ZASTO SE TI FARBAS?

hair2

Naime, nakon što sam se po ko zna koji put uvjerila kako mi lokalna frizerka ne valja, mama je zadužena za farbanje. I to bi bilo sasvim u redu  kad nas dvije ne bi svaki put, ama bas svaki,  vodile isti razgovor, od riječi do riječi.  Uglavnom, razgovor ide nekako ovako…

– Mama, evo donijela sam farbu, budeš me pofarbala?
(nakon što lijeno podigne pogled s novina): A, budem. (mora, jer ja nju viklam)
– Super, ajde ja ću sve pripremiti.
–  A  kakvu si sad uzela? Nije valjda pretamna, tebi ne stoji  tamno…
– Ma ista je ko i prosli put, sad stalno uzimam tu istu
Tata (koji gleda tv): A kaj to sad znači da se ja moram maknut?
–  Ne, ne, ništa ti ne smetaš, mi cemo ovdje kod prozora (uostalom, kao i uvijek…)

I kad je sve spremno, počinjemo…

-Molim te uzmi naočale da bolje vidiš…
– Ma sta se tolko brines? Jel dosad svaki put bilo dobro?
– Pa je (a sta cu, poklonjenom konju se ne gleda u zube)
–  A znam tu farbu!  Ta bas fino mirisi
– Je, je, fino mirisi ( mama, svaki put je ista…)
–  A zasto si smocila kosu? Pa ne farba se na mokru kosu
–  Al, tak svaki put radimo, i tak pise u uputama
– A dobro, al bolje  bi primilo da je suha…
–  Jel ti pazis sta radis? Tu gore uopce nisi ni dotaknula, a tu se najvise vidi…
-Ma jesam, cekaj, idem po redu
-Joj,  pusti red, daj prvo ovo gore sta se vidi
Tata: (i dalje gledajuci tv) Ja ne bi tolko prigovarao, moze te ostavit tak napola
– Da, sta tolko prigovaras? Kad uopce ni nemas sijede
– Imam, pa zasto bi se onda farbala?
–  Pa ja nis ne vidim
–  Dobro, jesi ti stavila naocale uopce?
Tata: Nije, evo ih tu su.

Ja…sizim

-Daj mi dodaj, ja imam rukavice…a, sad malo tu vidim nesto, ma to je takva sitnica…ne bi se trebala ni farbati…pa kaj…ja sam posijedila u dvadesetima…i svi uvijek komentiraju moju kosu, i sve frizerke me pitaju jel to prirodno
-Ma dobro, znam, al tebi to lijepo stoji…daj se molim te koncentriraj

– Evo svugdje sam stavila…  ima i viska.. to bi sebi mogla – jedan pramen… ha ha ha ha… kaj mislis?
Kolutam ocima, no sva sreca ona to ne vidi jer mi je glava spustena prema dolje posto mi uvijek skupi kosu tako da ni ne mogu drugacije drzati glavu
–  Sjećas se kad si me ono davno jednom pofarbala? Nitko me nije prepoznao! Susjeda je samo prosla pored mene. Frizerka mi je rekla da se vise ne smijem pofarbati. A i bila je bas neka ruzna crvena boja!
Tata: Ma tebi bas lijepo stoji tak prosijeda, mogla bi radije mene malo…hihihihi (inace, on je ćelav, pa si je s tom opaskom sav smijesan)
– Ajde daj

I tak, dok se oni razigrano zezaju oko toga sto ce s ostatkom farbe, ja buljim u koljena i brojim mrvice po podu

– A valjda ti ne bu ispalo pretamno

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s